Kombinovani protetski radovi podrazumevaju kombinaciju fiksne i mobilne zubne protetike. Primenjuje se u slučajevima kada u bočnoj regiji nema dovoljno zuba ili preostali zubi nisu dovoljno kvalitetni (čvrsti i stabilni) kako bi se izgradio fiksni rad (most), a pritom ne postoje uslovi ili želja pacijenta za ugradnjom zubnih implanata u zonama gde fale zubi.

Izrada kombinovanih protetskih radova

U navedenim slučajevima, stomatolozi obično preporučuju izradu kombinovanih radova, što podrazumeva izradu krunica ili mostova od više uzastopnih krunica na preostalim zubima, dok se bezubi predeli nadoknađuju parcijalnom mobilnom protezom. Da bi rad bio stabilan kao mobilna nadoknada koristi se skeletirana-vironit proteza (izrađena od metala) koja maksimalno prenosi pritisak koji se javlja prilikom žvakanja i prenosi ga jednako putem svih zuba na viličnu kost.

Sa obizirom da skeletirana proteza ima metalnu osnovu, preostali zubi na koje se ona naslanja moraju biti zaštićeni. Na taj način se dobija funkcionalna celina koja je stabilna i komforna za pacijenta. Jedina loša strana ovakvih rešenja je estetika. Naime, kukice kojima se proteza kači na zube su veoma robusne (velike) i izrađene su od metala, tako da su estetski neprihvatljive kod mnogih pacijenata pogotovo ako se nalaze u frontalnoj regiji (zona osmeha).

Vrste kombinovanih protetskih radova

Iz tog razlog se danas u izradi kombinovanih radova mnogo više koriste atačmeni, koji su upravo nastali kao rešenje problema sa kukicama. Atačmeni su polivalentni, precizni elementi koji služe za spajanje fiksne i mobilne protetike. Sastoje se iz dva dela patrice – muškog dela i matrice – ženskog dela. Ovi delovi se ugrađuju jedan u fiksni deo a drugi u mobilni deo nadoknade. Spajanjem ova dva dela dobija se jedna udobna i stabilna funkcionalna celina (kao driker na garderobi). Postoje mnogobrojne vrste atačmena među kojima su najpopularnije: klizači, prečke, dugmičasta sidra, zglobovi itd. a čija je osnovna funkcija ista.